5G MREŽA

  5G je peta generacija mobilne mreže koja nasljeđuje 4G. Glavna razlika u odnosu na dosadašnju 4G tehnologiju je omogućavanje većih brzina prijenosa podataka navodi se da će nova 5G mreža biti brža za čak tisuću puta od 4G mreže.  Time bi mobilna mreža nudila iste ili veće brzine prijenosa podataka kao i pružatelji žičnih internetskih usluga (ADSL, VDSL ili kabelski internet), te se predviđa mogućnost većeg broja povezanih uređaja na ovoj mreži, tj. uz dosadašnje mobilne telefone predviđa se da će dio tzv. IoT uređaja rabiti ovu mrežu. 5G mreža ostvaruje se realizacijom zahtjeva definiranih u de facto standardu odnosno skupu preporuka IMT-2020 (International Mobile Telecommunications 2020. godine), koji je nastao radom tematske grupe od svibnja 2015. do prosinca 2016. godine, te je rezultirao skupom od devet preporuka i tehničkih izvještaja.    

• Prvi dokument (O-040, "Nacrt pojmova i definicija IMT-2020 u ITU-T") na pet stranica definira osnovne pojmove.  

•  U drugom dokumentu (O-041, "Nacrt tehničkog izvještaja: Primjena mrežne softverizacije na IMT-2020" - "Draft Technical Report: Application of network softwarization to IMT-2020") na 147 stranica se detaljnije izlažu novosti, npr. "fleksibilni internet", FlexE, koji omogućava brzine, odnosno omogućava generičke mehanizme koji podržavaju Ethernet MAC međubrzine (npr. 25G, 50G, 125G, itd.) kojih nema u postojećim Ethernet standardima (npr., 40G, 100G, itd.). Navedene međubrzine se ostvaruju standardizacijom spajanja (bonding) - npr. 20G, koji se ostvaruju spajanjem dva mrežna sučelja koji fizički rade na 10G. Dalje se predviđa da će WDM-PON (wavelength division multiplexing – passive optical networks) omogućiti brzine do 25 Gbps i više.

​

 

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

 

 

 

 

 

 

 

 

Razlike između prethodnih generacija mobilnih mreža i 5G

​

Prethodne generacije mobilnih mreža su 1G, 2G, 3G i 4G.

• Prva generacija – 1G (1980-te): prijenos analognog glasa.

• Druga generacija – 2G (početak 1990-ih): prijenos digitalnog glasa (kompozitni CDMA u Kini i SAD-u i GSM u Hrvatskoj), poruka i podataka (standardi GPRS i EDGE) brzinom do 250Kbps.

• Treća generacija – 3G (početak 2000-ih): prijenos mobilnih podataka brzinom do 3 Mbps (npr. CDMA2000 u SAD-u te UMTS i kasnije HSDPA u Hrvatskoj).

• Treća polu-generacija – 3G+ (2005.): era mobilne širokopojasne mreže (WCDMA) teoretske brzine do 42Mbps. Većina mobilnih operatera pruža HSPA pristup brzine do 6 Mbps.

• Četvrta generacija – 4G (2009.): prijenos podataka LTE standardom teoretske maks. brzine do 100Mbps. Koriste ga sve veće svjetske mreže.

5G standard je dizajniran je sa proširenim kapacitetom kako bi omogućio korisničko iskustvo nove generacije, osnažio nove modele razmještanja i pružio nove usluge.

Uz velike brzine, vrhunsku pouzdanost i zanemarivu latenciju, 5G će proširiti mobilni ekosustav u nova područja. 5G će utjecati na svaku industriju, čineći sigurnijim prijevoz, zdravstvo na daljinu, preciznu poljoprivredu, digitaliziranu logistiku – i još mnogo toga – stvarnost. Osim brzine, 5G mreže donose i veći broj kanala. Svrha ovoga je povećanje kapaciteta i omogućavanje povezivanja 10 do 100 puta više uređaja, budući da se 5G tehnologija dobrim dijelom oslanja na IoT (Internet of Things), dakle razne na malene uređaje koji će također biti povezani na internet. Ovdje ne mislim samo na pametne satove i ostale nosive uređaje, već i pametne kartice, tokene, kao i mnoge druge elektroničke uređaje, čija će se upotrebljivost podići na novu razinu kad jednom budu povezani na internet i kad im se bude moglo pristupiti na daljinu putem računala ili smartfona.Pokrivenost, odnosno percepciju pokrivenosti od 100% neće biti lako postići, a dobar dio će ovisiti o frekvencijskom spektru. Znamo za pravilo što manja frekvencija, to veći domet signala, no i to se može promijeniti njegovim pojačanjem. Ovdje sada dolazi klopka imperativa manje potrošnje energije, no treba vidjeti kako je GSMA uopće zamislila smanjenje potrošnje od 90%.

​